|
|
Povijest Hrvatsko epidemiološko društvo Hrvatskog liječničkog zbora, ustanovljeno je na osnivačkom sastanku u predavaonici Škole narodnog zdravlja u Zagrebu u prisutnosti velikog broja epidemiologa, 24. lipnja 1975. godine, na poticaj profesora epidemiologije na Medicinskom fakultetu u Zagrebu prof. dr. Zlatka Benčića koji je na tom sastanku izabran i za prvog predsjednika, tada, Epidemiološke sekcije Zbora liječnika Hrvatske.
Do sada je održano ukupno 75 stručnih sastanaka s više od 850 vrijednih stručnih i znanstvenih referata. Autori referata su u većini upravo epidemiolozi, članovi Društva, a posebnu draž davala je uvijek iscrpna, oštra, ali dobronamjerna rasprava. Teme referata odražavaju sva područja rada epidemiologa u Hrvatskoj, kao npr. epidemiologiju zaraznih bolesti, epidemiologiju nezaraznih bolesti, uključujući prikaze protuepidemijskih često vrlo složenih napornih i delikatnih intervencija, zatim zdravstvenu ekologiju, epidemiološku metodologiju i teoriju, istraživanje na području vakcinologije i sustavnog cijepljenja, no također dijelom i teme iz srodnog područja javnog zdravstva (ranije socijalne medicine) i zdravstvene statistike, kao što je rad s ovisnicima, rad u centrima za HIV savjetovanje i testiranje i dr. Od 2010. godine Društvo dobiva svoju prvu sekciju, Sekciju za epidemiologiju kroničnih nezaraznih bolesti s ciljem još intenzivnijeg stručnog djelovanja epidemiologa na tom području. Obzirom da se velik dio članova bavi i zaraznom i nezaraznom epidemiologijom, zajednički godišnji ljetni i zimski sastanci cijelog društva i dalje sadržavaju teme iz svih područja epidemiologije. Društvo je do sada organiziralo četiri epidemiološka kongresa, jedan u okvirima tadašnje države, u Zadru 1986., te tri nacionalna hrvatska kongresa s međunarodnim sudjelovanjem: 1999. godine u Splitu, 2005. u Rovinju i ove 2015. u Šibeniku. Na tim kongresima su stručnjaci iz zemlje i inozemstva prezentirali više od 800 stručnih i znanstvenih radova u obliku usmenih prezentacija ili postera, a iza njih su ostali bogati i zanimljivi zbornici radova ili sažetaka.
Na polju profesionalo - organizacijske djelatnosti ističe se višegodišnja studija koju je Društvo potaknulo i provelo u osamdesetim godinama prošlog stoljeća, iz koje je proizašla Nomenklatura i standardi postupaka u epidemiološkoj i higijensko-epidemiološkoj djelatnosti, a koja se kao temelj koristi još i danas u ugovaranju poslova i programa rada, u nacionalnim programima prevencije i suzbijanja bolesti i dr. U posljednje doba vrijedi istaknuti intenzivan višegodišnji rad ekspertne skupine Društva koja je zajedno s predstavnicima Hrvatske liječničke komore i nositeljima nastave iz epidemiologije svih Medicinskih fakulteta, izradila nacrt te plan i program nove, trenutno važeće specijalizacije iz epidemiologije, njene već afirmirane sub-specijalizacije zdravstvene ekologije te nove buduće sub-specijalizacije iz epidemiološke informatike. Rad Hrvatskog epidemiološkog društva uklapa se i teško je odvojiv od redovnog profesionalnog rada naše epidemiološke, odnosno higijensko-epidemiološke službe jer većina članova radi u tom sektoru zdravstva, to jest u zavodima za javno zdravstvo i njihovim terenskim higijensko-epidemiološkim ispostavama. No, bogatstvu i vrijednosti Društva doprinjeli su i doprinose jednako i epidemiolozi zaposleni drugdje, na primjer u prozivodnji cjepiva, kontroli imunobioloških preparata, u ustanovama za dijabetes, za kardiovaskularne bolesti, u bolničkim komisijama za kontrolu kućnih infekcija, u farmakoepidemiologiji, sanitarnoj inspekciji, nastavi na medicinskim fakultetima i drugdje. Svi oni skupa mogu biti zadovoljni i ponosni da su svojim maksimalnim angažmanom od samog početka i cijelim tijekom Domovinskog rata uz stabilan i učinkovit ustroj i iznimnu stručnu i prijateljsku povezanost, nesumnjivo pridonjeli, da u cijelom tom razdoblju, a niti u poraću nije bilo masovnih niti teških epidemija zaraznih bolesti koje inače redovito prate takve ljudske katastrofe. Tijekom četrdeset godina postojanja, na čelu Društva bili su neki od naših najuglednijih epidemiologa. Nakon profesora Benčića, međunarodnog eksperta za koleru i bakterijske bolesti, bio je to profesor Ante Hrabar, ravnatelj Zavoda za zaštitu zdravlja SR Hrvatske (Danas Hrvatski zavod za javno zdravstvo), graditelj hrvatske higijensko-epidemiološke mreže ustanova, a zatim profesor Berislav Borčić dugogodišnji voditelj središnjeg Epidemiološkog odjela u Hrvatskoj, jedno vrijeme i ravnatelj Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, poznati znanstvenik na polju prirodnožarišnih antropozoonoza, kreator rezvoja nacionalnog programa masovnog cijepljenja. Zatim je to bio profesor Ivan Janko Vodopija, dugogodišnji voditelj Epidemiološke službe Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba (Danas Zavod “Dr Andrija Štampar), vakcinolog međunarodnog ugleda, otac Zagrebačke sheme postekspozicijske zaštite od bjesnoće, poslije njega primarius Željko Baklaić znanstvenik na polju antirabične zaštite, uz to ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Grada Zagreba, pa Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo. Njega je naslijedio primarius Borislav Aleraj, epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, istraživač endemske nefropatije i prirodnožarišnih zoonoza, nositelj nadzora nad zaraznim bolestima u Hrvatskoj, nacionalni focal point za međunarodne zdravstvene propise IHR2005 i njihov sukreator. Za njim na čelo Društva dolazi prva žena, slavna profesorica epidemiologije prof. Ira Gjenero Margan, poznata stručnjakinja za legionarsku bolest i ekspert za cjepiva i masovno cijepljenje, voditeljica Službe za epidemiologiju zaraznih bolesti Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, naša predstavnica u najvišim tijelima EU i ECDC-a za nadzor nad zaraznim bolestima, Savjetu (Advisory board) i dr.
Na izbornoj skupštini Društva održanoj u Šibeniku tijekom Trećeg hrvatskog epidemiološkog kongresa, u svibnju 2015. za novog predsjednika Hrvatskog epidemiološkog društva izabran je dugogodišnji zaslužni član i višegodišnji član Upravnog odbora Društva prim. mr. sc. Miroslav Venus, dr. med. istaknuti epidemiolog iz Virovitice, ravnatelj Zavoda za javno zdravstvo Virovitičko – podravske županije. Tijekom 40 godina postojanja, članstvo Društva činili su, a i danas čine u velikoj većini liječnici specijalisti epidemiologije, a uz njih i zainteresirani liječnici srodnih struka; medicinski mikrobiolozi, specijalisti higijene, specijalisti infektologije, pedijatrije, školske medicine, medicine rada, specijalisti kliničke farmakologije, opće medicine, a i pridruženi članovi, veterinari, sanitarni inženjeri i dr. Trenutno, sredinom 2015. društvo broji 230 članova. Tekst napisao dr. Borislav Aleraj, 24.06.2015. |
Od tada pa sve do danas tj. ukupno punih 40 godina Društvo neprekidno vrlo aktivno djeluje najviše na stručnom polju s glavnim clijem trajnog stručnog usavršavanja svojih članova, a također i kao profesionalna udruga. Posebna je vrijednost u stručnim odnosno stručno znanstvenim sastancima Društva. Uobičajilo se održati godišnje dva takva sastanka, jedan u zimi, koncem godine u Zagrebu, i drugi u proljeće, ili rano ljeto uvijek negdje drugdje u Hrvatskoj. Na taj se način epidemiološka struka, koja svoj stručni interes i djelovanje osim na ljude znatnim dijelom usmjerava i ostvaruje i na određenom zemljopisnom području - ukupno u cijeloj Hrvatskoj, prezentirala medicinskoj i općoj javnosti i postala poznatija, a time i učinkovitija.
U godinama pristupanja Hrvatske Europskoj Uniji i uključenja u europske sustave za nadzor nad zaraznim bolestima i drugim zdravstvenim rizicima, u kojem su procesu značajan doprinos dali i naši epidemiolozi, Hrvatsko epidemiološko društvo HLZ-a imalo je čast da prvo u Hrvatskoj organizira jadan zajednički stručno-znanstveni sastanak (joint scientific meeting) s Europskim centrom za kontrolu bolesti (ECDC) Stockholm, godine 2008. u Zagrebu u prostorima Hrvatskog liječničkog zbora.
Odlaskom profesorice Gjenero Margan u mirovinu, Društvo vodi prvi dopredsjednik, istaknuti epidemiolog Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo Dr Bernard Kaić, stručnjak za epidemiološku vakcinologiju, aktualni nositelj i kreator Nacionalnog programa sustavnog cijepljenja.
